Party Time BH

Wikipedia ga definira kao: Senzorno preopterećenje se događa kada jedan ili više tjelesnih osjetila iskusi pretjerane stimulacije iz okoline. Postoje mnogi elementi iz okoline koji utječu na pojedinca. Primjeri tih elemenata su urbanizacija, gužve, buke, masovni mediji, tehnologija i eksplozivan rast informacije. Postoji mnogo različitih simptoma za koje je utvrđeno da su povezani sa senzornim preopterećenjem. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod djece i odraslih. Neki od tih simptoma su: Razdražljivost, "isključivanje", ili odbijanje sudjelovanja u aktivnostima i / ili u interakciji s drugima, hiperaktvinost, problem s fokusiranjem na aktivnosti, stalno mijenjanje aktivnosti, ne završavanje zadataka, problemi sa socijalnim interakcijama, ekstremno visoka ili izrazito niske razina aktivnosti, teškoće koncentriranja. https://en.wikipedia.org/wiki/Sensory_overload

Nedavno sam prisustvovala rođendanskoj proslavi za trogodišnjaka. Većina djece zvanica bila su iste dobi, u rasponu od 1-3 godine, osim nekolicine starijih dječaka. Roditelji slavljenika su angažirali niz zabavnih aktivnosti i animatore. Imali smo klauna s balonima, maskote, animatora za igre, oslikavanje lica, kutak za bebe i mega Lego kocke, a, ako to ne bi bilo dovoljno, na raspolaganju su bile i raznovrsne igračke; kamioni, lopte, automobili itd.

Posmatrajući animatore sa strane primijetila sam da im je bio izazov animirati djecu. Bilo je toliko stvari, toliko zabavnih sadržaja koje su djeci odvraćale pažnju. Mogla sam vidjeti nekoliko najstarijih dječaka sad tu, sad tamo, malo na jednoj aktivnosti, malo na drugoj, ne poklanjajući niti jednoj značajniju pažnju. Otrčali bi do klauna, "Ja bih još balona!" Prije nego što su baloni bili napravljeni već su šutirali loptu na terenu u blizini. U sljedećem trenutku bacali su potkovice u kutu za igre, zatim gradili, da bi srušili Lego toranj. Nekoliko djevojčica pokušavale su izgraditi lego tvrđavu i taman kad bi došle do kraja dečki bi ga srušili.

U tom trenutku su se pojavile maskote. Pokušavale su komunicirati s slavljenikom, ali on jednostavno nije bio zainteresiran. Između igranja sa svojim kamionima, kopanja po poklonima, trčanja za drugarima, jednostavno nije bilo vremena. Maskote su se odlučile na igranje s najmlađima u kutku za bebe.

Polako, ali sigurno, vrijeme je isteklo za tim animatora, klaun, animator, vizažistica i maskote su završile svoje aktivnosti i pozdravili se sa djecom. Jedino što je ostalo je bio kutak za bebe sa mega Lego kockama.

Tada se nešto čudesno dogodilo! Sva djeca su gravitirala prema kutku za bebe i počela se uredno i mirno igrati s blokovima i Lego kockama. Prestalo je trčanje naokolo. Prestalo je obaranje tornjeva. Prestalo je rušenje građevina koje su djevojčice napravile. Oni su bili iskreno zainteresirani i zapravo se dobro zabavljali jedni s drugima i kockama, bez obzira bili oni mali ili veliki.

Na prostirci 3x3 sva djeca surađivala i zabavljala se. Bila sam zadivljena u prvi mah. Nisam mogla vjerovati da bi veliki dečki bili sretni igrati se u 'kutku za bebe', ali bili su sretni. Gledajući ih tih nekoliko trenutaka shvatila sam što se upravo dogodilo. Ne, to nije bilo čudo! Ne, to nije bio magični trik! Svakako nije bila niti neka vrsta Harry Potter magije!
Ta djeca su bila senzorno preopterećena! Mi roditelji, u želji da osiguramo veselo djetinjstvo, nezaboravnu zabavu, i magične rođendane ih senzorno preopteretimo. Jedna aktivnost u jednom trenutku je dovoljna da djeca budu okupirana neko vrijeme. Multitasking je mit (ako želite išta napraviti kako treba)!
Stoga sam ja uvijek imala dogovor sa svojom djecom da imaju samo jednu igračku u igri u jednom trenutku. Nakon što završe igru s tom igračkom potrebno je da je pospreme i posprave prije nego što bi mogli uzeti dugu igračku za sljedeću aktivnost.

Senzorno preopterećenje pretvara našu djecu u ADHD (hiperkativnu djecu sa deficitom pažnje). Dječji mozak je sposoban upiti veliki broj informacija odjednom, brzinom munje. No, njihovi umovi nisu u mogućnosti uživati u svim tim aktivnostima odjednom, niti razlučiti da je potrebno usmjeriti pažnju na jednu aktivnost kako bi doista uživali u njoj. Oni bi ih željeli sve probati u istovremeno. Ali kako izabrati?

Tada dolaze do pogrešnog zaključka da ništa od ponuđenih aktivnosti nije zabavno! Ne zato što ne bi uživali u pojedinim aktivnostima da joj posvete određenu pažnju, nego zato dok su sudjelovali u jednoj aktivnosti priželjkivali su drugu, razmišljajući o tome kako izgleda i šta je sljedeće (nešto poput nas koji nekad živimo u prošlosti ili priželjkujući neke događaje u budućnosti, te uopće ne iskusimo sadašnjost).


Postoji li rješenje?
1. Ograničite aktivnosti na jednu. Jedna igračka za igranje, jedna knjiga, jedna aktivnost.
2. Kada organizirate zabavu ograničite broj aktivnosti ili ih organizirajte po aktivnostima gdje, da bi dobili nagradu na kraju, moraju proći kroz niz aktivnosti, kao poticaj.
3. Kada ste zajedno vani ili šetate skrenite djetetu pažnju na samo jednu stvar i zabavne činjenice o njoj. Npr kad ste u zoološkom vrtu, zaustavite se kod jednog od životinja i podijelite zabavne, netipične činjenice o njoj (pitajte ih kasnije koja im se životinja najviše dojmila i zašto).
4. Podijelite druge spontane trenutke sa svojim djetetom, kao što je trivia sa pitanjima "Jesi li znao/la da..." Osim što pomaže u fokusiranju pažnje također ih podučava sa koliko čuda smo okruženi i koliko stvari zaslužuje naše divljenje i pomen.
5. Ako gledaju crtić inzistirajte da pospreme igračke, a zatim zajedno s njima se usredotočite na crtani. Razgovarajte nakon crtanog o omiljenim likovima, lekcijama itd.


Ako imate još ideja o tome kako pomoći djeci da usredotoče svoju pozornost i da ih ne overstimulated podijelite u komentarima ispod. Svi ćemo biti super zahvalni za vaš doprinos!