Moja djeca sveznalići

Imam tako pametnu djecu, pravi sveznalići! Što god im kažem oni već to znaju. Ta njihova mudrost i evidentno znanje su mi malo zbunjujući. "Laganije s tim skakanjem i trčanjem, možeš se ozlijediti!" "Znam, znam!" "Ja sam tako sretna mama sa ovako pametnom djecom," pomislim taj dan u čekaonici ortopedskog ureda dok moj pametni sin i ja čekamo pregled oteklog koljena. "Operi ruke sapunom prije jela!" "Znam, znam!" "Kako sam samo pametnu djecu odgojila," razmišljam to noć dok bdijem uz njega jer je do maloprije povraćao. "Vrijeme je za spavanje!" "Znamo, znamo!" "Njihovo znanje se i umnoži kad ih je više," razmišljam dok mi se žale na glavobolju jer se nisu naspavali. "Pazi sa tim staklenim čašama, jako su lomljive!" "Znam, znam!" Dok dezinficiram posjekotinu, pogledam u te pametne okice pune suza i pomislim, "kako je samo pametna!" "Koristi obje ruke dok barataš tom velikom metlom!" "Znam, znam!" "Pa naravno da on to zna," prolazi mi kroz glavu dok mu stavljam led na modricu kod oka. I dok sjedim tu i razmišljam o riznici njihovog znanja, ne mogu a da se ne upitam odakle sve to potječe? Jesam li ja što propustila? Možda prespavala par godina dok su oni spoznavali ove životne zakone? Ne znam za vas i vašu djecu, ali moja su tako pametna, razmišljam dok ih gledam kako ushićeno razgovaraju sa svojim drugarima i istrčavaju na igralište, skaču po toboganu, penju se po drveću. Moj posao je ovdje završen, ta oni sve već znaju!

Svidjeće vam se još neki od naših postova...